Era
Era · veličina: ne trajanje, nego počecna tačka
19. decembra 7208. Petar I potpisao je ukaz: posle 31. decembra neće doći 1. januar 7209, nego 1. januar 1700. Sama godina ostala je potpuno ista — 365 dana i četiri godišnja doba. Promenio se samo broj. 5508 godina odjednom je izbačeno iz računanja, i cela ruska istorija preselila se u novu numeraciju.
U tome i jeste suština ere. Jedinica vremena je kod svih naroda ista — jedan obilazak Zemlje oko Sunca. Razlika je samo u tome od kog se događaja počelo brojati. Zato jedan te isti dan danas nosi brojeve 2026, 7534, 1448 i 2779 — i sva četiri su tačna.
Godina ima dužinu koja se može izmeriti. Era nema ništa merljivo: njen početak se utvrđuje. Zato se ne može proveriti nikakvim instrumentom — samo uporediti sa tuđim zapisom o istom danu.
01 · Definicija
Era je događaj od kojeg se broje godine i pravilo kako se broji. Sve ostalo u kalendaru tiče se već dužine godine i meseci. Era odgovara na jedno jedino pitanje: gde je nula.
Događaja podesnih za nulu ima četiri vrste. Početak sveta — tako se računalo u Vizantiji, kod Jevreja, u Indiji. Rođenje ili seoba osnivača — naša era, Hidžra, Budina era. Početak vladavine — rimski konzuli, japanski nengo, era Meidži. I proizvoljna tačka radi lakšeg računa — julijanski period astronoma.
Sve dalje počiva na jednom jedinom postupku. Da bi se dve ere povezale, između njih se stavlja zajednički dan — trenutak opisan u oba sistema. Astronomi su to obavili jednom zauvek: vode neprekinuto brojanje dana od 1. januara 4713. pre n. e., julijanski datum. Svaka se era u njega prevodi, i otada kalendari razgovaraju međusobno.
Tabla desno pokazuje ono glavno: jedna osa vremena, deset različitih nula. Klizač bira dan; trake govore koliko je godina do njega nabrojala svaka era.
Klizač bira jedan te isti dan istorije. Uspravna crta jeste taj dan. Trake rastu ulevo od nje: svaka počinje od svoje nule, a dužina trake jeste broj godine u toj eri.
Petrov ukaz uradio je dve stvari odjednom: preneo je početak godine sa 1. septembra na 1. januar i promenio eru. Kalendar je ostao julijanski — na novi je Rusija prešla tek 1918. Zato ruski datumi 18. i 19. veka nose dve različite zamke, i mešaju ih do danas.
02 · Pretvaranje
Unesite godinu i list će je pretvoriti
Osnova je godina naše ere. Negativan broj znači godinu pre nje po astronomskom računanju, koje ima nultu godinu: astronomskih −44 jeste 45. pre n. e. Istoričari nulu nemaju, i otuda greška od jedne godine, najčešća od svih.
Lunarne ere računaju se samo približno. Godina Hidžre kraća je od sunčeve za jedanaest dana, pa tačan broj zavisi od meseca. Trideset tri godine Hidžre jednake su otprilike trideset dvema sunčevim, a razmak neprestano raste.
Nijedna era nije počinjala 1. januara. Vizantijska godina otvarala se 1. septembra, jevrejska ujesen na Roš ha-šana, iranska na prolećnu ravnodnevicu. Zato pomak između dve ere nije jedan jedini broj: jedan deo godine važi jedan, ostatak drugi.
| Napomena | |||
|---|---|---|---|
| {u} | {name} | {value} | {note} |
03 · Redovi veličina
dubina ere — od jedne vladavine do kalpe04 · Merni instrumenti
Čime se era veže za osu vremena
Pomračenja se mehanikom mogu izračunati hiljadama godina unapred i unazad. Ako u letopisu piše da je sunce potamnelo te i te godine vladavine, dan je tačno utvrđen — a s njim i cela vladavina.
Spisak vladara od Nabonasara do rimskih careva, sa dužinom svake vladavine u godinama. Ptolemej ga je sastavio da bi mogao datirati sopstvena posmatranja. Po tom se spisku i danas sašivaju vavilonski, persijski i grčki zapisi.
Jedna jedina rečenica poput „treće godine Kirove, kada je u Atini arhont bio taj i taj“ sašiva dva nezavisna sistema računanja. Takve primedbe kod antičkih pisaca vrede više od bilo koje hronološke rasprave.
Za doba bez zapisa i bez pomračenja radi fizika: raspad ugljenika 14 u uzorku, uz to i baždarenje po godovima drveća, brojanim jedan po jedan. Godovi daju tačnu godinu, radiougljenik raspon — zajedno daju datum.
05 · Pravila pisanja
Navedite eru ako nije naša
Godina naše ere piše se bez oznake, ranija sa skraćenicom. Kod nas obe stoje iza broja: 44. pre n. e., 525. n. e. Neutralni oblik nam je pritom u samom jeziku: ne kaže se „pre Hrista“, nego „pre nove ere“. Engleski radi drukčije, sa AD ispred broja i BC iza njega.
Ruski datumi traže posebno pravilo. Do februara 1918. u Rusiji je važio julijanski kalendar, pa događaji 18. i 19. veka nose dva datuma: po starom i po novom. Običaj je pisati oba, drugi u zagradi. Kod nas to nije istorija nego kalendar: Srbija je na gregorijanski prešla 1919, a crkva je ostala na julijanskom — otuda Božić 7. januara i srpska Nova godina 14-og.
06 · Susedne jedinice
Era stoji uz godinu i vek, ali odgovara za nešto drugo. Godina kaže „koliko“, vek „koliko okruglih stotina“, era „odakle se broji“. Prve dve su dužine; treća je tačka.
dužina, meri se
nula, utvrđuje se
stotina, broji se
Pomak važi samo za sunčeve ere. Lunarne broje u drugoj jedinici: 33 godine Hidžre jesu oko 32 sunčeve, pa ih nijedna pojedinačna konstanta ne pretvara — za to treba čitava formula.
07 · Istorijski deo
Ko je kada pomerio nulu
Monah Dionisije Mali sastavljao je uskršnje tablice i nije hteo da i dalje broji od Dioklecijana, cara koji je pogubljivao hrišćane. Izračunao je godinu Rođenja i pošao od nje. Pogrešio je za četiri do šest godina — ali se računanje primilo i postalo računanje celoga sveta.
Računanje od Hidžre uvedeno je sedamnaest godina posle samog događaja, za halife Omara. Za nulu nije uzeto ni rođenje ni smrt Muhamedova, nego seoba zajednice u Medinu: ne čovek, nego početak zajednice. Godina je lunarna, 354 dana, i zato putuje kroz godišnja doba.
Rusija je brojala godine po vizantijskoj eri, od stvaranja sveta. Petar je zemlju preveo na računanje od Rođenja i pomerio početak godine sa septembra na januar. Crkvene knjige nastavile su staro računanje bez prekida, i zato se oba broja i danas vide jedan uz drugi. Nama je to blisko: i srpske srednjovekovne povelje datirane su od stvaranja sveta, po istoj toj vizantijskoj eri.
Revolucija je za nulu odredila ukidanje monarhije i sve prepisala: dvanaest meseci po trideset dana, dekade umesto nedelja, nova imena meseci. Trajalo je trinaest godina. Era nije pala zato što je aritmetika zakazala, nego zato što se nedelja pokazala jačom od dekreta.
Odakle zaista dolazi 7534
Broj iz „slovenskog kalendara“ nije izmišljotina. To je stvarna godina vizantijske ere: 2026 plus 5508. Upravo se tako brojalo u Rusiji pre Petra, i tako broje crkvene knjige do danas.
Sporna nije cifra, nego priča koju su joj prikačili krajem 20. veka: da je nula ere datum neke bitke, „stvaranje sveta u Zvezdanom hramu“. Vizantija je taj datum izračunala iz Biblije u 6. veku, a o bici izvori ne govore ništa.
Evo šta je u svemu tome zanimljivo sa stanovišta metrologije. Era se merenjem ne može ni potvrditi ni oboriti — nema etalon. Može joj se proveriti samo neprotivrečnost: slaže li se sa drugim računanjima u zajedničkom danu. To je jedina veličina na ovim stranama kod koje pitanje „je li istina?“ nema baš nikakvog smisla.
Katalog · merne jedinice
List za svaku veličinu
Sedam osnovnih jedinica SI, dvadeset dve izvedene sa sopstvenim imenom i veličine van sistema bez kojih ne mogu ni nauka ni svakodnevica. Svaka ima svoj list: definiciju, pretvaranje, instrumente, pravila pisanja, istoriju. Na 36 jezika.