Svakoj veličini svoj list
Običan pretvarač odgovara na pitanje «koliko» i tu staje. Ali onaj ko traži jedinicu gotovo nikada ne želi samo koeficijent: treba da vidi odakle je broj došao, čime se meri, kako se bez greške zapisuje na crtežu i zašto susedna struka isto piše drugačije. Zato ovde svaka jedinica ima list, a ne red u tabeli.
Listovi dele isti kostur — od pločice sa međunarodnom oznakom do istorijskog odeljka — a razlikuju se po postoljima: vat ima svoju shemu, okta drugu, debljina grla ugaonog šava treću. Kostur štedi da se isto polje traži dvaput; postolje ne dâ priručniku da postane groblje tabela.
Četiri pravila po kojima se list piše
Definicije jedinica SI i tačne vrednosti konstanti prate Brošuru SI Međunarodnog biroa za tegove i mere. Koeficijenti pretvaranja jedinica van SI prate NIST SP 811. Pravila zapisa i crtačke normale prate važeće standarde, sa brojem navedenim u podnožju lista. Strukovne norme prate sopstvene zbirke pravila, a u tekstu uvek stoji čija je to norma: pružni radnik, putar i limar isto zapisuju drugačije, i to ne iz nemara.
Istorijske vrednosti daju se kao raspon, a ne kao jedan broj: rimska stopa kolebala se između 293 i 334 milimetra, a praviti se da je imala tačnu vrednost značilo bi lagati čitaoca zbog lepe tabele.
Sedam odeljaka, uvek istim redom
Opšti klizač koji «množi koeficijentom» ne objašnjava ništa. Veličina postaje jasna kada se vidi čime upravlja: kod nagiba to su kolica na rampi i voda u žlebu; kod debljine grla ugaonog šava kvadratni prirast metala u preseku; kod okte osam delova neba nad posmatračem; kod klase tačnosti isečak tolerancije koji se okreće sa kazaljkom. Takva postolja ne mogu se praviti po šablonu, pa se svako crta zasebno, sa svojim scenama i svojim pragovima na kojima broj pocrveni.
Arhiv po odeljcima
Redosled određuju čitaoci. Ako ovde nema jedinice s kojom radite — pišite čime je tačno merite i gde se kolege zbunjuju: od toga nastaje bolji list nego od standarda.
Pišite projektu →Trideset šest jezika i jedan sloj koji se ne menja
U svakom listu postoji sloj koji se ni na jedan jezik ne prevodi: oznaka jedinice, znaci crtačke normale, brojevi standarda, brojevi reda. Vat ostaje W, okta ostaje okta, debljina grla ostaje z, a na pločici lista uvek stoji međunarodna oznaka, a ne domaća reč. To je zbog čitaoca koji list otvara na svom jeziku, ali radi sa tuđom dokumentacijom.
Sve ostalo se prevodi: proza, potpisi postolja, opisi instrumenata, istorijski odeljak. Spisak jezika je zatvoren i ne širi se — trideset šest, među njima tri sa pismom zdesna nalevo i latinski.