Čas
Jedinica van SI dozvoljena za upotrebu · veličina: vreme
Dve hiljade godina sat je bio plutajuća mera. Egipatski pisar delio je svetli deo dana na dvanaest delova, a u julu je svaki od tih delova ispadao duži nego u decembru — sam dan je ipak bio duži. Nikome to nije bilo nezgodno: sat je bio udeo dana, a ne čvrsta dužina.
01 · Definicija
Jedan sat je tačno 3600 sekundi, to jest šezdeset minuta. Jedinica ne spada u SI, ali je dozvoljena za upotrebu: bez nje se ne snalazi ni red vožnje, ni zakon o radu, ni tarifa.
Dvadeset četiri dela dana egipatsko su nasleđe: deset delova svetla, dva sumračna i dvanaest noćnih po dekanima. Dvanaestica nije došla iz udobnosti računanja, već iz posmatranja: tokom noći nad horizont se dizalo dvanaest vodećih zvezdanih grupa, i po njima se noć razmeravala kao što se dan razmeravao senkom gnomona.
Takav sistem živeo je prirodno dok se vreme merilo suncem i vodom: brojčanik se prosto iscrtavao prema godišnjem dobu, a klepsidra punila drugačije. Mehanički kulski satovi 14. veka to nisu umeli — zupčanici su išli stalnom brzinom — i gradovi su prihvatili jednake časove zato što je mehanizam tako radio. Vreme je prestalo da bude udeo dana i postalo dogovor.
Pet stotina godina kasnije ista logika dala je vremenske zone: železnica ne može da živi po mesnom podnevu svake stanice. Danas se sat računa od UTC, skale atomskih satova, i potpuno je otkinut od obrtanja Zemlje — dani se produžavaju i skraćuju za milisekunde, dok sat ostaje tačno tri hiljade šest stotina sekundi.
Zadajte geografsku širinu i dan u godini: dužina svetlog dela dana računa se po deklinaciji Sunca, a zatim se dan i noć dele na po dvanaest delova, kao što se radilo pre mehaničkih satova. Levo luk Sunca nad horizontom i senka gnomona, desno dva reda po dvanaest podela — dnevni časovi naspram noćnih.
Zemlja se okreće petnaest stepeni na sat, pa se geografska dužina neposredno prevodi u vreme. Zadatak nije rešila geometrija, već časovničarstvo: da bi se dužina odredila na moru, trebalo je nositi sa sobom vreme matične luke, a za to je bio potreban brodski hronometar tačan u sekundu.
02 · Pretvaranje
Unesite vreme — list će ga pretvoriti
Sat je zgodan kao osnova složenih jedinica: kilovat-sat broji energiju, radni sat broji rad, kilometar na sat brzinu. Svaki put broj ispadne u veličini koju čovek drži u glavi — upravo zato je sat preživeo metričku reformu.
Godina je u tabeli uzeta prosečna — 365,25 dana, 8766 sati. U običnoj godini ih je 8760, u prestupnoj 8784, i baš zbog te razlike kalendarski rokovi se ne svode na sekundu.
Kilovat-sat je najpoznatija složena jedinica sa satom: tri miliona šest stotina hiljada džula. Brojilo u hodniku ih broji zato što je džul premali za kućnu meru — običan stan potroši oko tri stotine kilovat-sati mesečno, što bi u džulima bio broj od jedanaest cifara.
| Napomena | |||
|---|---|---|---|
| {u} | {name} | {value} | {note} |
03 · Redovi veličina
od minuta do celog radnog veka04 · Merni instrumenti
Čime su se merili časovi
Senka gnomona pokazuje mesno sunčano vreme. Podele na ploči su nejednake, a kod temporalnih časova jedna te ista ploča valjala je samo za svoje godišnje doba — za drugo je morala da se iscrta iznova.
Klepsidra je radila noću i po oblačnom vremenu. Egipatski sud pravio se kupast da bi nivo padao ravnomerno dok voda ističe, a podele na zidu ipak su se crtale prema godišnjem dobu: dvanaest delova noći, ma koliko dugo trajala.
Teg, vretenasti hod i poluga sa dva utega koja se klati tamo-amo. Tačnost je bila bedna — do četvrt sata dnevno — ali klaćenje nije zavisilo od godišnjeg doba, i to je bilo dovoljno da sat postane jednak.
Danas se sat računa od koordinisanog svetskog vremena, koje drže stotine atomskih satova širom sveta. Sam sat nema etalon: ima ga sekunda, a sat nastaje množenjem sa tri hiljade šest stotina.
05 · Pravila pisanja
h malim slovom, kW·h sa tačkom na sredini
Veliko H znači henri. Složene jedinice pišu se sa znakom množenja: kW·h, a ne kWh niti „kwh“. Između broja i oznake stoji razmak, a iza oznake nema tačke.
Vremenskih zona na planeti ima trideset osam, a ne dvadeset četiri: Nepal je pomeren za 5:45, Indija i Iran za pola sata, a ostrva Čatam za 12:45. Razlog nije astronomski nego politički — svaka zemlja sama bira svoj pomak.
06 · Susedne jedinice
Sat stoji iznad minuta i ispod dana, a cela trojka počiva na činiocima šezdeset i dvadeset četiri. Složene jedinice — kW·h, radni sat, km/h — drže sat u današnjoj tehnici mnogo čvršće nego bilo koji red vožnje.
1/60 sata
3600 s
3,6 MJ
Zvezdani sat je deset sekundi kraći od običnog, jer je zvezdani dan četiri minuta kraći od sunčanog: tokom godine Zemlja napravi jedan obrt više u odnosu na zvezde.
07 · Istorijski deo
Časovi koji nisu bili jednako dugi
Svetli deo dana delio se na dvanaest delova u svako godišnje doba. U Kairu je letnji čas trajao sedamdeset minuta, zimski pedesetak, i to se nije smatralo greškom — čas je i trebalo da bude udeo dana.
Četiri sata su smena na brodu, šest straža dnevno. Zvona su se oglašavala svakih pola sata po peščanom satu, a osam zvona značilo je kraj straže. Sistem je nadživeo jedrenjak i drži se u brodskom životu do danas.
Desetina dana, sto četrdeset četiri obična minuta. Jedini deo metričke reforme koji nigde nije uhvatio koren: časovničari su izdavali brojčanike sa dva venca, a publika je i dalje očitavala obični.
Sat zvezdanog dana, deset sekundi kraći od običnog. Opservatorije su držale zasebne satove sa tom skalom: zvezda se vraća na meridijan po zvezdanom vremenu, a ne po sunčanom.
Sat je postao stalan ne zbog nauke, već zbog zupčanika
Do 14. veka sat je bio udeo svetlog dana, a njegova dužina plutala je sa godišnjim dobom: u srednjim širinama letnji je dostizao sedamdeset pet minuta, a zimski četrdeset pet. Sunčani sat se s tim nosio bez muke — ploča se prosto iscrtavala prema godišnjem dobu.
Gradovi su prihvatili jednake časove prosto zato što je mehanizam tako radio, a vreme se iz prirodne veličine pretvorilo u dogovorenu. O tome se nije raspravljalo: kulski sat je otkucavao, a grad je živeo po njegovim otkucajima.
Katalog · merne jedinice
List za svaku veličinu
Sedam osnovnih jedinica SI, dvadeset dve izvedene sa sopstvenim nazivom i jedinice van SI bez kojih ne mogu ni tehnika ni svakodnevica. Svaka ima svoj list: definicija, pretvaranje, instrumenti, pravila pisanja, istorija. Na 36 jezika.